среда, 8. април 2015.

Volovi i druga stoka . . .

Volovi ovo, volovi ono. . . Zadnjih petnaestakak dana ko o čemu, građani Banjaluke o grbu grada. Izgleda da u Banjaluci godinama nije bilo bitnije teme od ovih volova. Pa kad svi komentarišu, evo i ja da kažem nešto. Meni se grb dopada! Mislim, onako estetski, stvarno mi je lijep. A da li se identifikujem sa grbom, e to je već drugo pitanje... Ako pričamo o bikovima iz Kočićevih pripovjetki, pa recimo da to mogu razumjeti jer većeg pisca od Kočića mi nemamo. Meni više smeta što nema zelenog Vrbasa (šta god da neko mislio o zelenoj boji). Znači, što se tiče identifikacije i poistovjećivanja, meni se svašta nešto u Republici Srpskoj i BiH ne dopada, ali guram dalje, pa ću tako sažvakati i ove bikove i sivi Vrbas. 

Ali stani! O čemu mi to pričamo?

Čini se da se danas u Banjaluci baš dobro živi. Jer, kako drugačije okarakterisati grad u kojem je najveći problem izgled grba. Od svih mogućih nebuloza, gluposti (da ne koristim jače riječi) i tuge koja nas snalazi narodu je najbitniji grb!? Na poskupljenje vode i komunalija niko skoro nije ni trepnuo, nije se čula graja i žamor, al' zato grb... 

Gledam i čitam ovih dana priču o utopijskom Beogradu na vodi, pa nešto kontam, oni bar imaju nekakvu viziju, čak iako je vizija za dnevno-političke potrebe, a ja se ne mogu baš nešto sjetiti da sam nekada čuo da neko kaže Banjaluka će za 10-20 godina izgledati tako i tako...  Imamo li mi plan kako želimo da nam izgledaju Narodno pozorište, Narodni muzej i Banski dvor za 10 godina? Imamo li plan kako da za 10 godina ostvarimo i otvorimo operu, balet ili filharmoniju u našem gradu? Postoji li plan kako da privučemo strane investitore, ozbiljne ulagače? Postoji li plan kako da turiste u ozbiljnom broju dovedemo u naš grad? Imamo li mi ikakav plan? Poenta svega je da dobiješ svoj četvorogodišnji mandat, da sjedneš u fotelju i jašeš. Da primaš svoju platu, uhljebiš koga mozeš i dalje jaseš ovaj narod koji više nije ni napćen ni jadan već gluv i slijep na sve što mu se radi. I onda gle čuda! Pojaviše se volovi i pažnja sa svih realnih problema se preseli na drugu stranu.

Na kraju ispade da smo okruženi samo i isključivo volovima.
Stokom!