уторак, 07. фебруар 2017.

Evropska prestonica letargije i učmalosti!

Političke partije uglavnom oblast kulture ne zanima, jer populacija koja konzumira kulturu u bilo kom obliku nije velika pa samim tim nije ni ozbiljno glasačko tijelo. Zbog toga u cijelom predizbornom procesu ne čusmo ni riječ o istoj. Ponekad u novinama osvane nekakva zanimljiva informacija iz oblasti kulture kao što je zaključavanje Banskog Dvora, ideje za dress code i slične maštarije i na tom se priča završi. Kad ono…
O kulturi se u čaršiji dugo nije raspredalo kao ovih dana. Gradonačelnik je digao na noge i staro i mlado. I one koji vole i one koji ne vole Demofest, kako  zaljubljenike tako i one koji mrze Exit.  Vjerujem da u PR službi gradonačelnika ni sami nisu očekivali ovakvu reakciju. Na kraju će se vjerovatno ispostaviti da potpuno bespotrebno polemišemo na društvenim mrežama jesmo li za ili smo protiv jer od toga ionako neće biti ništa.
Sa druge strane mnogo neprimjetnije prođe Gradonačelnikova ideja da Banja Luku kandiduje za ‘’Evropsku prestonicu kulture’’! Ne znam da li je neko primjetio ali mi živimo u entitetu i gradu koji finansijski pomažu i podržavaju koncerte turbo- folk zvijezda, u gradu u kojem se u razmaku od par dana održe dva ‘’kulturna plenuma’’ na kojima učestvovaše i Kurta i Murta, a na kraju se ispostavi oba se održaše iz nekih ličnih razloga samih organizatora. Živimo u glavnom gradu koji nema niti jedno reprezentativno umjetničko udruženje. Ona koja i postoje imaju 3 do 4 člana i zavise isključivo od pomoći, mile nam, Vlade Republike Srpske. Mi živimo u gradu u kojem ta ista mila vlada i taj dragi nam grad uništavaju svaki pokušaj kulturnog aktivizma. Svaki iole vrijedniji festival je ugašen jer razumijevanja nema. Na kraju, živimo u gradu koji ima jednu jedinu ozbiljnu kulturnu ustanovu koju finansira grad, a kako ustanova radi bolje bi bilo da ih ni grad ne finansira. Ustvari, Banja Luka je grad u kojem niko ne diže glas ni za šta (osim na Fejsbuku) pa tako i oni koji se nazivaju kulturnim radnicima ćute. Ćute iz raznih razloga, svako iz svojih sopstvenih interesa koji su uglavnom vezani za finansijsku sigurnost. Poneko, pomalo  zalaje na društvenim mrežama, a lavež brzo utihne, a znamo i da pas koji laje… A o intelektualnoj eliti u ovakvoj sredini neću trošiti riječi, šteta vremena …
Prateći tok kulturnog života u gradu ne mogu a da ne primjetim još nešto. Banja Luka, hitno, mora da počne da gradi svoj sopstveni identitet. Jasno je da na Beograd i Novi Sad često gledamo kao na stariju braću, ali dok god budemo uzimali njihove ostatke i mrvice nećemo biti ništa više osim kulturne provincije. Banja Luka nije ni Beograd, niti je Novi Sad. Isto tako nije ni Zagreb ni Split. Banja Luka mora da nađe sebe i svoj put. Put na kojem treba da pita za savjete, da zamoli za pomoći ali u isto vrijeme da gradi svoj sopstveni kulturni identitet koji nažalost nema. Zaslijepljeno gledanje ka Beogradu neće kulturnom životu grada donijeti ništa dobro. To ide toliko daleko da mi programe za školska takmičenja kopiramo iz Srbije! Hej, pa kao da nemamo svoju glavu, svoj mozak!?! Kad smo već kod škola, Republički pedagoški zavod već godinama nema ni nadzornika za muzičku kulturu.
Umjesto što se klanjamo svakome čiji naglasak podsjeti na beogradski ili zagrebački bez obzira da li taj neko posjeduje bilo kakvo znanje bolje bi bilo da se konačno probudimo iz letargije u koju su nas političke ‘’elite’’ uvukle i da počnemo već jednom da razmišljamo svojom glavom.
Još nešto, Banja Luka je grad koji se diči Filharmonijom i Gradksim pozorištem, a oni su Udruženja građana (NVO) i samo oni znaju kako im je i kako funkcionišu. Primjećuje li neko apsurd u ovome?
I da ne dužim više, za kraj bih napisao šta sve Banja Luka nema, a želi da bude evropska prestonica kulture!
  Kulturno-informativni centar, Koncertna agencija grada, Filharmonija kao gradska ustanova, Gradsko pozorište kao gradska ustanova, Gradska umjetnička galerija, Gradska biblioteka,  Gradski filmski klub, Gradski muzej sporta, Muzej fotografije, Balet, Opera itd...

петак, 06. јануар 2017.

E jebi ga, Đole...

   Šta drugo da ti kažem za početak osim ''E jebi ga Đole''... Kako sad Đole, ''E moj Beograde'' ...
Slušam, čitam i gledam hajku poremećenih koja izlazi iz svih normi prihvatljivog ponašanja i razmišljam onako za sebe, pa odakle ti pravo da nam otvaraš oči? Odakle ti pravo da kažeš da je car go? Ko si ti pa sebi dopuštaš da nas podsjetiš da nismo što smo nekad bili? Zar ne znaš da je naša stvarnost je već dugo ‘’ružičasta’’, a već neko vrijeme je gledamo i u ‘’parovima’’?
I nemoj to da nam kvariš.
A kad već sve to već znamo svi, onda još dođeš i ti, onako nekako kao s marsa pao, da nam oči otvoriš. Hej pa ti stisneš petlju i kažeš to javno pred 20 000 ljudi! Sram te bilo! I Stid!
     Ostavi nas Đole, da živimo u svojim čahurama u kojima ne vidimo onoga pored sebe. Ostavi nas Đole, dok smo sami sebi najbolji. Ne smetaj dok ustaše paradiraju Zagrebom. Ne diži glas dok četnici kolo vode Beogradom, spusti glavu kada handžar divizija maršira Sarajevom. Ćuti i pusti nas da trpimo. Ćuti, dok omladina u kolonama odlazi bez namjere da se vrati. Ne otvaraj nam oči. Nije ih niko otvorio već 26 i više godina, pa nemoj ni ti. Ovako nam je lakše, valjda.
Sutra je Božić i pravimo se da nam je super. Uživajmo u našim srpskim, hrvatskim i bošnjačkim kožama kojima su nas presvukli kada smo se rodili. Zamotajmo se našim zastavama koje su nam tada dodjelili i zatvorimo se u naše vjere koje nam pripadoše po rođenju. I da, mrzimo onog do sebe, jer ćemo tako voljeti sami sebe više. Ponizimo onog pored, jer ćemo tako biti jači i pametniji. Sila smo Đole, a ti oči otvaraš!
     Ali, moj Đole, sutra je zaista Božić i šta kada bi zaista svi zagrlili brata svog, šta kada bi svi oprostili, kada bi ustvari bili samo Ljudi?
Znaš Đole, za kraj, i u Banjaluci žive samo Ljudi. Nešto Srba, po koji Hrvat i Bošnjak, al uglavnom Ljudi. Ja uglavnom takve poznajem. Ljudi koji mrze rat isto kao i oni u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu. Isti oni koji pričaju iskrivljenim hrvatskim ili iskrivljenim srpskim, nije ni važno.
     I još nešto za kraj Đole. Mnogi od tih Ljudi vole muziku Đorđa Balaševića. I još uvijek čekaju…
Hristos se rodi! Sreć(t)an Božić!