четвртак, 22. септембар 2016.

Sram te bilo!

Sram te bilo!
        Sram vas bilo sve zajedno. Sram bilo i vaše pajdaše sa kojima godinama unazad maltretirate ovaj jadni i napaćeni narod u oba nakaradna entiteta koja su nam vaši prethodnici napravili i ostavili. Sram vas bilo zbog astronomskih plata koje primate, a nikada niste ni pokušali da ih smanjite. Sram vas bilo zbog skupih auta kojima se rugate cijelom narodu. Sram vas bilo zato što radite samo i usvom interesu. Sram vas bilo zato što 20 godina od prokletog rata niste bili u stanju da nam izgradite zemlju u kojoj možemo da živimo. Ovakvu Bosnu kakvu ste nam napravili ne želi niko. Uhljebili ste hiljade svojih istomišljenika, a za ostale vas nije briga. Dok penzioneri u Evropi po odlasku u penziju putuju, našima je to naučna fantastika. Naši su naučili da je dobro dok imaju da prežive. Ni naša omladina ne zna šta je svijet. U EU odu samo kada idu na ekskurziju, a poslije toga možda na bauštel ili studije sa željom da se nikada ne vrate.
        Ja sam u toj EU bio 5 godina, i da, mnogo se bolje živi nego ovdje. Studirao sam vani, magistrirao i vratio se. Sada ćete me pitati zašto sam se vratio. Vratio sam se zato što sam mislio da treba da živim u svojoj zemlji, sa svojom porodicom, svojim ljudima. Da zajedno gradimo bolju budućnost. Vratio sam se jer moje srce ovdje kuca, a sada proklinjem dan kada sam donio odluku da se vratim. Proklinjem ga zbog vas i zbog toga što ste ovdje ubili svaku nadu za ljepši život. Vi ste isključivi krivci za svu nesreću ovog naroda i teško da će ovdje biti i srećnih ljudi i boljeg života sa vama.
        Palamudite kako ste nam povećali životni vijek, sprdate se sa jadnim narodom. Pričate o nekim velikim dostignućima, a ustvari kupujete primitivne i neobrazovane sa lopatom šljunka. Krečite fasade i krpite rupe. Zauzeli ste sav medijski prostor i dok narodu krče crijeva vi pričate kako nam zemljom teče med i mlijeko. Na konstataciju onog nesrećnog Konstantina kako će sebi smanjiti platu na 600 km Škoro kaže pa od čega ćete da živite? Jedan novinar bi trebao da zna koliko ljudi živi i sa manje od 600 km. A ako ne zna on, kako ćete znati vi? Ušuškali ste se u svoje vile, kupate se u svojim bazenima, pijete skupa vina i vozite skupa kola, a za narod vas baš briga. Pustite nas više priča o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Pustite nas rata, himne, referenduma, Banjaluke, Sarajeva i (oba) Mostara. Pustite nas da konačno budemo ljudi. Pustite nas da živimo život dostojan čovjeka. Dajte nam da živimo i radimo, dajte nam plate, ali dajte nam i topli obrok, regres. Zar nam je najveća sreća kad shvatimo da je legla plata?
        Zadnjih dana plašite nas ratom, vjerovatno u strahu od gubitka vaših fotelja. Mnogi od vas nisu ni učestvovali u onom zadnjem, a vjerovatno planirate da vašu djecu sklonite od ovog koji prizivate. A u isto vrijeme očekujete da tuđa djeca ginu. Tuđi očevi, tuđa braća. Odakle vam pravo da prizivate rat, odakle vam pravo da tražite da ljudi ponovo ginu? U čije ime?  Odakle vam hrabrost, obraz i čast?
        Zbog vas mladi odlaze i to nije puka fraza. Ovdje će ostati vaša elita, a ostali će biti njihovo roblje. Da li je to budnućnost koju ste nam namjenili? Napravili ste od ove zemlje crnu rupu, napravili ste zadnju rupu na svirali i izgleda ne namjeravate stati.
Ja ću izaći još na ove izbore. Glasaću za one koje smatram najboljim izborom, a ako se i u njih razočaram zaista ću shvatiti da izbora nema i da odavde pakovati kofere treba. Vjerovaću još ovaj put da stvari mogu da budu bolje jer znam da poštenih u politici ima. A ako me i oni razočaraju, onda dosta…
        I za kraj, dosta više  sa vašim floskulama i obećanjima, narodu gori pod nogama. Narod puteve neće jesti, kao što Konstantin reče.
I vala, dosta vas je bilo.

Narodu trebaju djela, narodu treba konkretno, narodu treba rješenje!