Političke partije uglavnom oblast
kulture ne zanima, jer populacija koja konzumira kulturu u bilo kom obliku nije
velika pa samim tim nije ni ozbiljno glasačko tijelo. Zbog toga u cijelom
predizbornom procesu ne čusmo ni riječ o istoj. Ponekad u novinama osvane
nekakva zanimljiva informacija iz oblasti kulture kao što je zaključavanje
Banskog Dvora, ideje za dress code i slične maštarije i na tom se priča završi.
Kad ono…
O kulturi se u čaršiji dugo nije
raspredalo kao ovih dana. Gradonačelnik je digao na noge i staro i mlado. I one
koji vole i one koji ne vole Demofest, kako
zaljubljenike tako i one koji mrze Exit.
Vjerujem da u PR službi gradonačelnika ni sami nisu očekivali ovakvu
reakciju. Na kraju će se vjerovatno ispostaviti da potpuno bespotrebno polemišemo
na društvenim mrežama jesmo li za ili smo protiv jer od toga ionako neće biti
ništa.
Sa druge strane mnogo neprimjetnije
prođe Gradonačelnikova ideja da Banja Luku kandiduje za ‘’Evropsku prestonicu
kulture’’! Ne znam da li je neko primjetio ali mi živimo u entitetu i gradu
koji finansijski pomažu i podržavaju koncerte turbo- folk zvijezda, u gradu u
kojem se u razmaku od par dana održe dva ‘’kulturna plenuma’’ na kojima
učestvovaše i Kurta i Murta, a na kraju se ispostavi oba se održaše iz nekih
ličnih razloga samih organizatora. Živimo u glavnom gradu koji nema niti jedno
reprezentativno umjetničko udruženje. Ona koja i postoje imaju 3 do 4 člana i
zavise isključivo od pomoći, mile nam, Vlade Republike Srpske. Mi živimo u
gradu u kojem ta ista mila vlada i taj dragi nam grad uništavaju svaki pokušaj
kulturnog aktivizma. Svaki iole vrijedniji festival je ugašen jer razumijevanja
nema. Na kraju, živimo u gradu koji ima jednu jedinu ozbiljnu kulturnu ustanovu
koju finansira grad, a kako ustanova radi bolje bi bilo da ih ni grad ne
finansira. Ustvari, Banja Luka je grad u kojem niko ne diže glas ni za šta
(osim na Fejsbuku) pa tako i oni koji se nazivaju kulturnim radnicima ćute.
Ćute iz raznih razloga, svako iz svojih sopstvenih interesa koji su uglavnom
vezani za finansijsku sigurnost. Poneko, pomalo zalaje na društvenim mrežama, a lavež brzo
utihne, a znamo i da pas koji laje… A o intelektualnoj eliti u ovakvoj sredini
neću trošiti riječi, šteta vremena …
Prateći tok kulturnog života u
gradu ne mogu a da ne primjetim još nešto. Banja Luka, hitno, mora da počne da
gradi svoj sopstveni identitet. Jasno je da na Beograd i Novi Sad često gledamo
kao na stariju braću, ali dok god budemo uzimali njihove ostatke i mrvice
nećemo biti ništa više osim kulturne provincije. Banja Luka nije ni Beograd,
niti je Novi Sad. Isto tako nije ni Zagreb ni Split. Banja Luka mora da nađe
sebe i svoj put. Put na kojem treba da pita za savjete, da zamoli za pomoći ali
u isto vrijeme da gradi svoj sopstveni kulturni identitet koji nažalost nema.
Zaslijepljeno gledanje ka Beogradu neće kulturnom životu grada donijeti ništa
dobro. To ide toliko daleko da mi programe za školska takmičenja kopiramo iz
Srbije! Hej, pa kao da nemamo svoju glavu, svoj mozak!?! Kad smo već kod škola,
Republički pedagoški zavod već godinama nema ni nadzornika za muzičku kulturu.
Umjesto što se klanjamo svakome
čiji naglasak podsjeti na beogradski ili zagrebački bez obzira da li taj neko
posjeduje bilo kakvo znanje bolje bi bilo da se konačno probudimo iz letargije
u koju su nas političke ‘’elite’’ uvukle i da počnemo već jednom da razmišljamo
svojom glavom.
Još nešto, Banja Luka je grad koji
se diči Filharmonijom i Gradksim pozorištem, a oni su Udruženja građana (NVO) i
samo oni znaju kako im je i kako funkcionišu. Primjećuje li neko apsurd u
ovome?
I da ne dužim više, za kraj bih
napisao šta sve Banja Luka nema, a želi da bude evropska prestonica kulture!
Kulturno-informativni centar, Koncertna agencija grada, Filharmonija kao gradska ustanova, Gradsko pozorište kao gradska ustanova, Gradska umjetnička galerija, Gradska biblioteka, Gradski filmski klub, Gradski muzej sporta, Muzej fotografije, Balet, Opera itd...
Нема коментара:
Постави коментар